četvrtak, 26.06.2008.

How can you see into my eyes like open doors?

Osjetila sam miris dima i paljevine. Počela sam kašljati. Otvorila sam oči. Soba je bila ispunjena dimom. Gorio je jedan od zastora. Probudila sam Hell i izvukla je iz spavaonice. U društvenoj sam ju posjela na kauč.

Ja: Upomoć! Upomoć!

Učenici su se sjatili, a meni se vrtilo od dima.

NN: Bježmo! Neka netko ode po Dumbledorea!

Uhvatila sam Hell oko struka i počela ju praktički nositi van iz društvene. Većina je Ravenclawa već izašlo, a ja sam jedva stajala na nogama.

Ja: Upomoć! Molim vas, pomozite mi!

I dalje sam se pokušvala koliko toliko kretati. Vatra je već zahvatila vrata koja su vodila u hodnik sa ženskim spavaonicama.
Odjednom se niz stube koje su vodile u muške spavaonice spustio dečko s moje godine.



On: Ne mogu vas nositi obje!
Ja: Uzmi nju! Ja ću se snaći!

Uzeo je Hell u naručje i otrčao iz društvene, a ja za njim. Trčao je s njom u naručju brže od mene niz stube i stube i stube van u perivoj. Ondje je nježno položio Hell na travu. Ubrzo sam stigla do njih.

On: Jesi li dobro?

Srušila sam se u travu. Oko mene se čulo vrištanje i mlazovi vode što su izlazili iz profesorskih štapića. On je sjeo kraj mene.

On: Dakle, nisi.

Stavio mi je ruku na čelo.

On: Goriš.
Ja: Bit ću dobro.
On: Ja sam Adam.
Ja: Lene.

Neko smo vrijeme šutjeli.

Ja: Što se dogodilo?
Adam: Zapalio se neki alkohol.
Ja: Kako?
Adam: Ne znam. Mislim da požar nije podmetnut.
Ja: Hoće li išta ostati od Zapadne kule?
Adam: Ma hoće. Ne brini.

Oči su mi se sklapale.

Adam: Lene?
Ja: Mmm?
Adam: Spava ti se?
Ja: Malo.

Legao je na leđa i stavio mi glavu na svoja prsa.

Adam: Onda spavaj.

¤ ¤ ¤

Kad sam se probudila, već je bila zora. Kapi rose skupljale su se na travi. Još uvijek sam bila u perivoju.

Adam: Dobro jutro.
Ja: Gdje je Hell?
Adam: Odvedena je u bolničko krilo.
Ja: Koliko je izgorjelo?
Adam: Zapadna kula još stoji, ali izgorjelo je sve unutar nje.
Ja: Pa tamo su bile sve naše stvari!
Adam: Glavno da smo živi.

Ustala sam i zagledala se prema Zapadnoj kuli. Nisam mogla vjerovati da na njoj nema nikakvih vanjskih znakova požara.

Adam: Zašto se družiš s tom anoreksičnom narkomankom?
Ja: Jer mi je ona bila prijateljica kad nitko drugi nije.
Adam: Ona te uništava. I toga je svijesna.
Ja: Što ja imam, a da ona može uništiti?
Adam: Dušu.

Počela sam se smijati.

Ja: Idem k njoj. Ali ovo je bio dobar vic, hvala ti, nasmijao si me.

Čim sam ušla u predvorje, već me sustigao.

Adam: Bio sam ozbiljan.
Ja: Onda si u krivu.
Adam: Ti imaš lijepu i čistu dušu, Lene. Ona ti ju pokušava uništiti.
Ja: I što ona ima od toga?
Adam: Njen otac će se ponositi njome.
Ja: To nema smisla.
Adam: Ne bi li se i tvoj otac ponosio da uspiješ preobratiti nekog dobrog na stranu smrtonoša?
Ja: Ja nisam na strani dobra.
Adam: Niti si na strani zla. Razapeta si između dva svijeta.
Ja: Ma što ti znaš o tome?!
Adam: Mnogo više nego što misliš.

Ušla sam u bolničko krilo i prišla krevetu na kojem je ležala Hell.

Madame Pomfrey: Gospodine Snape, molim vas da odvete gospođicu Riddle.
Ja: Molim? Zašto?
Madame Pomfery: Jer joj ne možete više pomoći. Samo Bog može.
Ja: Zar je...?
Madame Pomfrey: Da. Mrtva je, gospođice Riddle. Gospodine Snape, molim vas, djelujte.

Adam me pokušao odvući za ruku, ali kad mu nisam dopustila, uzeo me u naručje (usprkos tome što sam se batrgala i koprcala) i odnio me natrag u perivoj, položivši me u travu kraj jezera.

Adam: Ništa. Hajde reci. Reci da je ona za tebe bila ništa.
Ja: Bila mi je prijateljica.
Adam: Ništa.
Ja: Bila je sa mnom u spavaonici.
Adam: Ništa! Bila je jedno veliko ništa koje te pokušalo odvući u svoje ništavilo! Reci to!
Ja: To nije istina!
Adam: Dobro znaš da je to istina, Lene! Reci to!
Ja: Ništa.
Adam: Opet!
Ja: Ništa!
Adam: Opet!
Ja: NIŠTA!!! JEDNO VELIKO NIŠTA KOJE ME POKUŠALO ODVUĆI U SVOJE NIŠTAVILO!!!
Adam: Znaš da je ona kriva što se spavaonica zapalila? Prolila je slučajno alkohol rukom po zastoru svog kreveta i onda joj je na to pala cigareta.

Okrenula sam glavu od njega.

Adam: Lene, jesi li ti kriva za Hellinu smrt?
Ja: Nisam.
Adam: Jesi li ti učinila sve što je u tvojoj moći da ju spasiš?
Ja: Jesam.
Adam: Je li ona umrla zbog nečeg što ti nisi ili jesi napravila?
Ja: Ne.
Adam: Dobro. Imaš pravo sada biti tužna.
Ja: Nisam tužna. Uistinu je bila ništa.

Adam me zagrlio.

¤ ¤ ¤

Dumbledore: Ravenclawi će privremeno biti razmješteni po ostalim društvenim prostorijama. Popis će biti objavljen sutra ujutro, a večeras ćete nakon večere spavati ovdje, u Velikoj dvorani.

Dumbledore je ponovno sjeo, a Adam mi je uputio pogled.

Ja: Što je?
Adam: Velika dvorana... ne mili mi se ovdje spavati.
Ja: Zašto?
Adam: Pa, za početak, mrzim vreće za spavanje.
Ja: Čekaj, ti se prezivaš Snape? Zar Snape ima djece?
Adam: Ovaj nema. On je moj stric. Njegov brat Ophelius ima samo jedno dijete - mene.
Ja: Je li tvoj otac smrtonoša?
Adam: I da i ne.

Uputila sam mu zbunjen pogled, ali on me nije gledao. Vrtio je špagete oko vilice.

Adam: Zamršeno je to.
Ja: Onda odmrsi.
Adam: Moj otac je i na jednoj i na drugoj strani. Radi grozne stvari za Voldemorta, ali je u biti špijun za Dumbledorea.
Ja: A tvoja majka?
Adam: Otišla je kad sam imao 11 godina. Nije više mogla podnositi tu dvoličnost.
Ja: A ti?
Adam: Nosim se nekako s tim. Većinu vremena sam u Hogwartsu, pa to ne utječe toliko na mene.

Pogledala sam prema stropu. Na nebu su se skupljali tamni oblaci.

Ja: Zašto ne voliš vreće za spavanje?
Adam: Iz vrlo jednostavnog razloga - alergičan sam na njih.
Ja: Pa sigurno nisi jedini. Već će to Dumbledore nekako riješiti.

Dumbledore je ponovno ustao.

Dumbledore: Molim vas da nakon večere svi izađete iz Velike dvorane kako bismo vas ovdje mogli smjestiti preko noći bez mnogo komplikacija. Hvala.

Sjeo je. Adam i ja smo oboje pojeli, pa sam ga znatiželjno pogledala.

Adam: Hoćemo li do knjižnice?
Ja: Tamo nisam bila već stoljećima - rekla sam i nasmijala se.

Zajedno smo prolazili više-manje pustim hodnicima. Adam je imao dobar smisao za humor i često sam se smijala njegovim glupostima. Ponekad bi i nešto zapjevušio. Imao je lijep glas boje meda i voljela sam ga slušati kako pjeva.

Kad smo stigli do knjižnice, shvatili smo da je zatvorena. Prasnuli smo u smijeh.

Ja: Možda da se vratimo natrag.
Adam: Zar već?

Dotaknuo mi je lice.

Ja: Ne moramo baš odmah.

Adam se osmijehnuo. Osjećala sam njegov dah na svom licu.

Ja: Hoćeš li učiniti ono što ja mislim da ćeš učiniti?

Adam se ponovno osmijehnuo i poljubio me.

Adam: Jesam li učinio ono što si mislila da ću učiniti?
Ja: Jesi.

Osmijehnuo se.

Adam: Mislim da bismo se trebali vratiti.

Primio me za ruku i ubrzo smo se vratili u Veliku dvoranu. Ostali Ravenclawi su se već okupljali. Ušli smo.

Nije bilo vreća za spavanje. Bili su kreveti s tamnoplavo-brončanom posteljinom.

Dumbledore: Popis će biti objavljen na oglasnoj ploči u predvorju. Trebat će nam tjedan dana da sredimo Zapadnu kulu. Trebali biste napisati pisma Zakutnoj ulici i roditeljima. Sredio sam s vlasnikom Krasopisa i bugačice da dobijete besplatne udžbenike budući da su nestali zbog strašne nesreće. Ako je tko ostao bez metle, u Biranoj metlobojskoj opremi ćete ih dobiti za pola cijene, da budu besplatne ipak nisam mogao postići. Želim vam svima laku noć.

Izašao je iz Dvorane.

Flitwick: Hajde, u krevet! Svjetla se gasee za 10 minuta.
NN: A u što da se presvučemo? Nemamo pidžame.
Flitwick: Trebale bi biti ispod jastuka. Požurite!
Ja: Da, krasno - promrmljala sam ispod glasa. - Kako da se presvučem pred tolikim ljudima?

Adam je uzeo prekrivač s jednog od kreveta i omotao ga oko mene kao zastor, pritom ga držeći kako ne bi pao.

Adam: Evo, ovako. Prvo ti, pa ja.
Ja: Bez virenja.

Adam je zažmirio, a ja sam se na brzinu presvukla u tamnoplavu pidžamu. Razdvojila sam Adamu prste kojima je držao pokrivač.

Adam: Hej, pa baš ti dobro stoji.

Nasmijala sam se i pridržala njemu pokrivač da se presvuče. Potom sam legla na leđa i promatrala strop/nebo. Između Adama i mene nalazio se ormarić na kojeg smo stavili odjeću.

Adam: Laku noć, Lene. Slatko sanjaj.

Nasmiješila sam se i poželjela mu isto. No, nisam zaspala. Nastavila sam promatrati zvijezde.

srijeda, 18.06.2008.

Ispričavam se što me nema, u stisci sam sa školom, pa i ne stignem, a i opet samo pomalo bez inspiracije. Javit ću vam svakako za novi post, ako ga bude. Preko ljeta (odnosno, prije nego što odem na more) možete očekivati pauzu. Moj laptop ne lovi blog.hr, a ne da mi se otvarati privremeni blog na bloger.hr- u. Over and out.

ponedjeljak, 26.05.2008.

With the lights out it's less dangerous

Kad sam se probudila, već je bila noć. Zvijezde su jarko sjale. Pogledala sam na sat. Bila je ponoć.

Hell je spavala. Čula sam njeno polako, tiho disanje. I tada sam se sjetila kako je to bio dobar osjećaj. Onaj divni osjećaj ljubavi. Onaj osjećaj od kojeg imaš leptiriće u trbuhu.

Počela sam otvarati ladice Hellinog noćnog ormarića, pregledavati police njenog ormara, tražiti po njenom koferu. Uzalud. Onog celofanskog paketića nije bilo nigdje.

Zašto? Zašto, zašto, zašto?

Bacila sam jastuk na Hell.

Ja: Daj se probudi više!
Hell: Šta je?
Ja: Gdi je ex?
Hell: Lene se navukla.
Ja: Ne seri, nego reci gdi je.
Hell: Na vrhu ormara ispod one žute čarape.

Primaknula sam stolicu ormaru i popela se na nju. I doista - na vrhu ormara bila je prašnjava žuta čarapa, a ispod nje taj toliko željeni paketić. Ostalo je još nekoliko tableta, činilo se 8.

Hell: Hej! Nema zabavljanja bez mene! To nije fer!
Ja: Hoćeš i ti?
Hell: Dobro jutro.

Dobacila sam joj paketić i vratila stolicu na mjesto.

Hell: Ali ne možemo više svaki dan. Nije to lišće, da na drvetu raste. Skupo je to.

Zakolutala sam očima.

Ja: Hoćeš li više?

Izvadila je tabletu i progutala je. Paketić je pružila meni.

Hell: Je l' se ti sjećaš lozinke za slytherinsku društvenu?
Ja: Da - rekla sam i ubacila tabletu u usta. - Zašto?
Hell: Mislila sam da bismo se mogle malo družiti... - tu je napravila stanku - sa zločestim dečkima.

Vragolasto sam se osmijehnula. Pokušale smo se tiho iskrasti iz sobe, ali je Hell srušila vješalicu putem.

Ja: Hell!
Hell: Sorry.

Otišle smo u slytherinsku društvenu prostoriju i popele se stepenicama u hodnik u kojem su bile muške spavaonice. Hell je nasumice otvorila jedna vrata, druga s lijeva. U njoj su bila dva dečka. Obojica su bila budna - i polugola.

NN: Aase?

Prepoznala sam ga. Bio je to Andrew. Stavila sam mu prst na usta. On me obavio oko struka i poljubio. Bio je to prekrasan osjećaj. Potom smo sjeli na krevet i nastavili se ljubiti.

U tom me trenutku uopće nije zanimalo što Hell radi. Bila sam potpuno high i bila bih učinila sve da potraje dovoljno dugo. To je jedan od "divnih" učinaka exa. Ljubav.

Andrew me dodirivao vrelim rukama i više nisam znala gdje sam.


...


Te sam večeri izgubila nevinost.


° ° ° ° °

Probudila sam se s nečijom rukom preko sebe. Glava mi se ponovno raspadala. Pogledala sam oko sebe. Gdje sam? Vidjela sam slytherinske simbole po sobi. Što je ovo? Slytherinska muška spavaonica?

Zrak je smrdio na znoj. I krv.

Krv?!

Uspaničila sam se. Ustala sam i pogledala na krevet. Osušena mrlja krvi. Što sam ja to napravila sinoć? Pokušala sam se nečeg sjetiti. I tada sam ugledala Andrewa. On je zacjelo mislio da sam Aase.

Otvorio je oči.

Andrew: Aase?

Odmahnula sam glavom širom otvorenih očiju.

Andrew: Lene?!

Pokrio se plahtom.

Ja: Jesmo li mi...?
Andrew: Da. Zar se ne sjećaš?
Ja: Da ti pravo kažem, bila sam malo... high.
Andrew: Naravno - rekao je sarkastično.
Ja: Ne mora Aase saznati za ovo.
Andrew: Ne, ustinu ne mora. Ali koji put imam dojam da mi čita misli.
Ja: Mislim da ću sada otići.
Andrew: Pametno. Povedi i frendicu.

Probudila sam Hell i zajedno smo se vratila u našu spavaonicu.

Hell: I? Kak' ti je bilo?
Ja: Ne sjećam se - rekla sam i slegnula ramenima.
Hell: Ne sjećaš se? - pitala me u čudu.
Ja: Ne.
Hell: To je jedna od stvari koje bi se trebala sjećati.
Ja: Da. Osim što sam bila high i želim što prije zaboraviti cijelu stvar.
Hell: Zašto?
Ja: Taj dečko... on hoda s mojom sestrom.
Hell: Ja sam mislila da sestre dijele sve.

Ošinula sam je pogledom.

Ja: Krivo si mislila.

Pogledala sam na sat. Bilo je 5 ujutro. Pokušat ću još malo odspavati.

Legla sam i zatvorila oči. Pred očima mi je lebdjelo Aaseino lice.

subota, 17.05.2008.

Trapped inside a thing called life

subota, 10.05.2008.

Smoke on the water, fire in the sky

Aase: Odvojile smo se.
Ja: Primjetila sam.
Andrew: Odvojile? Pa koliko vas je?
Aase: Sad smo dvije. Ali u različitim tijelima.
Ja: Da. Ostavljam vas golupčeke.
Aase: Kamo ćeš?
Ja: Dumbledoreu.

Bez daljnih objašnjena uputila sam se u ravnateljev ured. Moj ručni sat pokazivao je 23:45. Prošla sam vodorigu i pokucala.

Dumbledore: Naprijed.

Ušla sam. Dumbledore je sjedio za stolom i proučavao neke papire.

Dumbledore: Dobro došla, Lene. Očekivao sam te. Sjedni, molim te.

Sjela sam. Gledala sam ga u oči. Mogla sam očitati radost. I olakšanje. Zar zna?

Dumbledore: Odvojile ste se, zar ne?
Ja: Da. Ali kako znate?
Dumbledore: Neke stvari u ovoj školi ne prolaze nezapaženo. No mislim da ti trebaš nešto upitati Razredbeni klobuk.

Stavila sam Razredbeni klobuk na glavu. Pokrio mi je oči.

Klobuk: Ravenclaw. Ovaj put Ravenclaw.
Dumbledore: Tvoje su stvari prebačene, Lene. Lozinka je "Amelie".

Kimnula sam i izašla iz Dumbledoreovog ureda.

Nisam se uputila prema zapadnoj kuli, već u perivoj, na obalu jezera. Sjela sam, rukama obgrlivši koljena.

Slobodna...

Slobodna si, Lene.

Samo svoja...



Ja: Tko je to?


Slobodna si, Lene.

Slobodna.

Zauvijek...

Solveig: Gjore du noensinne undre hvorfor meg hate du? (Pitaš li se ikad zašto te mrzim?)
Ja: Ikke, mamma. (Ne, mama.)
Solveig: Hvorfor? (Zašto?)
Ja: Fordi meg gjore ikke trenge for vite. (Jer ne želim znati.)
Solveig: Nikad te nije zanimalo zašto te mrzim? Ne želiš znati zašto ti je djetinjstvo bilo užasno?
Ja: Ikke. (Ne.)
Solveig: Kako možeš ne željeti znati?
Ja: Jednostavno je. Znam da ćeš reći nešto što će me samo još više povrijediti.
Solveig: Moram ti to reći.

Uhvatila me za zapešće.

Solveig: Čut ćeš to.
Ja: Pusti me.
Solveig: Ne! Ja sam ti majka i slušat ćeš što ti imam reći!
Ja: Dobro.

Istrgla sam ruku iz njenog stiska, ali nisam otišla.

Solveig: Nije me volio. Nije mi znao ime. Učinio je to samo zato da više ne bude djevac.

Pogledala je u nebo.

Solveig: Ali - ja sam ostala trudna. I to je promijenilo sve. On je odbijao to prihvatiti. Tvrdio je da sam kurva i da nemam dokaza da je dijete njegovo. Počeo je govoriti ružne stvari poput "baš me briga" ili "nosi se s tim kopiletom". On se vratio u Britaniju kada je pokupio odavde nekog smrtonošu. Ja sam ostala.

Nije mi bilo lako. Bilo me strah reći čije je dijete, a pogotovo neugodno mi je bilo odgovarati na pitanje "hoće li se oženiti tobom". Nisam imala snage nikome reći tko je on, niti sam imala snage reći svojoj majci da ja čak ne znam ni gdje je on. Znala sam da je u Britaniji, ali gdje točno, pojma nisam imala.

Odlučila sam postati smrtonoša. On je poslao Bellu da rekrutira nove smrtonoše. Ona mi je stavila Tamni znamen na ruku.

Kad si se rodila, otišla sam s tobom u sjedište smrtonoša. Nakon mnogo moljakanja dopustili su mi da razgovaram s njim. Držala sam te u naručju. Rekla sam mu da si njegova. On ja na to odmahnuo rukom. "Neka je", rekao je, "možeš ju ubiti što se mene tiče".

Te sam te večeri položila na kameni stol i prišla ti s nožem u ruci. Ali nisam mogla. Nisam mogla ubiti tako nešto nevino i nježno.

Od tog sam te trenutka mrzila. Uništila si sve. Htjela sam biti majka i supruga, sretna negdje u Norveškoj. Osim toga, ja sam imala tebe i tvog oca koji za mene nije mario. Ja sam željela da me voli. Ali on ne može voljeti.

Mrzila sam te i još uvijek te mrzim jer si mi uništila sreću. On se, doduše, smiješio kad sam te poslala u Hogwarts. Bio je još sretniji kad si upala u Slytherine. Nadao se da ćeš postati smrtonoša izvrsnog kova.

Sjećaš li se kad si ga napala Cruciom? Bio je ponosan na tebe. Mislim da mu se na neki način čak i sviđaš.

Ja: A Aase? Ona je moja sestra ili moje drugo ja? Jer mi to i dalje nije jasno...
Solveig: Aase je tvoja sestra. Kad sam bila na ultrazvuku u sv. Mungu, rekli su mi da nosim blizanke. Uz to su dodali da će se spojiti sada u posteljici i da se neće odvojiti dok jedna ne osjeti neopisivu sreću. To se očito dogodilo.

Gledala sam u površinu jezera namreškanu vjetrom.

Solveig: Uskoro ćeš imati 17 godina.
Ja: Znam.
Solveig: Uskoro ćeš biti slobodna, Lene, da odeš i više se ne vratiš. Da pobjegneš od svog oca što dalje možeš.
Ja: Ikke. (Ne.)
Solveig: Molim?
Ja: Ne bojim ga se. I neću bježati.

* * *

Kad sam se vratila u spavaonicu, vidjela sam da sam ja jedina u njoj. Nije bilo ničijih tuđih stvari, čak nije bilo ni posteljine na krevetima.

Ja: No, super.
NN: Pazi kuda staješ, molim te.

Na podu sam ugledala djevojku crvene kose i zelenih očiju.


NN: Usput, ja sam Hell. (hell=pakao)
Ja: Hell?
Hell: Dobro, Hellen. Ali zovi me Hell.
Ja: Lene.
Hell: Ti si ona Voldemortova kćer?
Ja: Jesam.
Hell: Valjda si prošla gore od mene. Dolohov.
Ja: Zašto ne ležiš na krevetu?
Hell: Nema posteljine.
Ja: Pa barem madrac je tu.
Hell: Pravilo broj jedan: nikad nemoj leći u krevet bez posteljine jer nikad ne znaš tko se sve u njega popišao.

Nasmijala sam se.

Hell: Nije to smiješno.
Ja: Idem u kuhinju do vilenjaka. Možda će mi oni dati posteljinu.

Izašla sam i naslonila se na vrata.

Now you're in, you can't get out

subota, 26.04.2008.

Truba nije guba

Sranje! Sranje! Sranje!

No, da.

Evo, dame i gospodo, opet smo tamo gdje smo već bili.

U carstvu nule.

Opet sam truba.

I ne mogu ništa suvislo napisati da mi život ovisi o tome.

Jer, vidite, ja bih (kao žena) trebala biti sposobna učiniti više stvari odjednom.

Mislim, kad treba crtat matematiku i usput objašnjavat fiziku, to funkcionira.

Ali moj usrani um se nije sposoban koncentrirat na više stvari odjednom.

Naime, moj um je koncentriran na školu.

Ne znam zašto, jer ja u cjelokupnom planu nisam koncentrirana na školu.

Odnosno, ja sam koncentirana na sve osim na školu.

I na blogove, naravno.

Opet sam u toj blokadi.

I opet serem.

Ne da mi se smišljati.

Ne da mi se sjedit pola sata pred kompjuterom i buljit u prazan ekran.

Ne da mi se slagati rečenice.

Ne da mi se.

NE DA MI SE.

NE

DA

MI

SE

!

I šta da se radi...

Ionako nemam što pametno napisati.

Svaki moj pokušaj završi kao trashy teen film o plavim curama koje gnjavu jednu curu.

Elem, sranjski.

Lene je počela kao "mračna" po nečijem opisu.

I ja sam odlučila da kako je počela, tako će i završiti.

U međuvremenu sam otvorila novi blog za kojeg kao imam nekakve inspiracije.

Otprilike kolko i za ovaj, ali da ja imam jelte neki privid da radim nešto sa sobom.

Ulg, opet sam truba.

A truba nije guba.

Dakle blog broj dva

nedjelja, 23.03.2008.

Freaking štafeta

Pobrala sam štafetu. I abecedu. Sranje.
No, da, kad već moram.
Ali to u principu ne volim.

Savršen dan: svijet je nesavršen. deal with it.
savršen dan je dan bez štafete s glupim pitanjima o savršenom danu

Što te na ljudima prvo privuče: onaj pop-up prozor na MSN-u koji javlja da se netko upravo ulogirao
oči

Koje je ime upisano u tvom rodnom listu: kao, od extremne je važnosti
ne volim svoje ime

Nadimak: taira
taira&saria inc ~ reklama. kliknite pliz

Koliko će biti svijećica ove godine na tvojoj rođendanskoj torti: ne slavim rođendane sa svjećicama na torti. dakle nula
15 ću navršit ove godine

Kojeg ti je datuma rođendan: 4. srpnja

Koja ti je najdraža životinja: ja volim sve životinje
imala sam pitona oko vrata. ja zbilja volim sve životinje

Koje su ti boje oči: plave

Koje ti je boje kosa: smeđa

Imaš li negdje na tijelu piercing: ne

Imaš li negdje na tijelu tetovažu: ne

Koje su ti boje čarape: trenutno šarene. prugaste.

Imaš li sretan broj: nemam

Gdje bi voljela putovati: svuda

Omiljeno mjesto za odmor: krevet

Omiljeno jelo: ozaljski rezanci s gljivama. osim kad moja sestra stavi previše sira

Da li neki dan u tjednu posebno voliš: subotu u B turnusu

Što u zadnje vrijeme najviše slušaš od pjesama: Sweeney Todd soundtrackse

Koju pastu za zube koristiš: dobro, tko smišlja ova pitanja???
zirodent

Omiljeni restoran: jer ja sam svaki dan u restoranu, pa imam najdraži. dajte me ne gnjavite.

Omiljeni cvijet: ivančica

Koji fast-food restoran najviše voliš: kako god

Kako si izgledala kad si imala 10 godina: kao da imam 10 godina

Od koga si dobila zadnji mail: neki junk

Šta radiš kada ti je dosadno: čitam

Koji od tvojih prijatelja živi najdalje u km: Ajla ~ Amerika

Što je trenutno najbolje u tvom životu: što mi ostavljate puno komentara

Tko će ti prvi odgovoriti na štafetu: kome se bude dalo

Koliko je sati u ovom trenutku: 10:40

Čokolada ili vanilija: stracciatella

Ljeto ili zima: jesen

Toplo ili hladno: što?

Crno ili rozo: crno

Narodnjaci ili metal: ni jedno

Motor ili auto: auto

Koja ti je najdraža boja: crna, tamnoplava i tamnocrvena

Kakve ljude voliš: nenormalne

Što misliš o petku 13-om: obožavam petak 13. to mi je obično jako dobar dan.

Da li si praznovjerna: ne

_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _

Abeceda

A: Azija -> najveći kontinent na svijetu
B: Britanija -> mjesto na koje bih rado otišla
C: cipela -> prezirem ih. tenisice
Č: čizma -> odnosno marta
Ć: Ćiro -> ne znam tko je to
D: daltonizam -> mana oka
DŽ: džon -> izgovara se kao John ~ Johnny (Depp)
Đ: Đuro -> ni to ne znam tko je
E: element -> koji god bio, ide mi na živce. mrzim kemiju.
F: fuck -> jedna zgodna mala riječ
G: Grga -> a tko li je taj?
H: Himring -> brdo na sjeveroistoku Belerianda (Tolkien)// Harry Potter -> valjda vam je jasno
I: Isus -> simpa stričkek s dugom kosom
J: Johnny Depp -> najzgodniji čovjek u svemiru (ili barem ja tako mislim)
K: kava -> gnjusna stvar
L: lizalica -> tonu, molim // LOTR -> najbolja Tolkienova knjiga
LJ: ljubav -> ono tolko slatko da ti se bljuje
M: mama -> moja ne valja. nadam se da ste vi bolje sreće.
N: ne -> najbolja riječ ikad postojeća
NJ: njupati -> grozomori sinonim za 'jesti'
O: opet -> jako doba riječ uz 'zar' i u upitnom obliku
P: Popokatepetl -> obožavam tu riječ. to je onaj vražji vulkan u Meksiku
R: Rijeka -> selim se tamo. ondje mi je best frendica *huggy*
S: Silmarillion -> jedna (kako kažu) lijepa knjiga koju sam obećala sam sebi pročitat ovo ljeto
Š: šuma -> nije mi palo na pamet ništa pametnije
T: Tolkien -> klanjam mu se
U: u tri papirnate maramice/pisaće mašine -> volim tu rečenicu
V: voz -> proš'o (voz=vlak)
Z: Zagreb -> najsmrdljivije mjesto u državi. ali je moje // zar ~ jako dobra riječ uz 'opet' i u upitnom obliku
Ž: želje -> tonu, imam. ostvarit, molim

Evo, i toga sam se riješila. A sad ću vas usosit *zli smijeh*

Štafetu prenosim:
1 Corvus Corax
2 Leah Slytherin
3 Noah Athen Songein
4 Simbellmyne Blake
5 Rae

žao mi je ljudi, ali tak' to ide

Abecedu prenosim:
1 bloodyrose91
2 ...§...Mara...§...
3 murderscene MCR
4 sm0ky
5 §tea§

Sretan Uskrs!

petak, 21.03.2008.

I hide behind a smile

Uhvatila me nečija hladna ruka. Pokušala sam vrisnuti, ali nisam mogla. Očito je čovjek bacio Silencio na mene. Osjetila sam kako mi veže povez na oči. Stavio mi je štapić na vrat.

On: Budi mirna, ne opiri se i neće ti se ništa dogoditi. Nemoj misliti da se neću usuditi pustiti ti malo krvi.

Počeo me gurati i vući, ovisno o smjeru kretanja. Nisam znala niti mogla naslutiti kamo idemo. Uskoro me muškarac grubo gurnuo. Pod rukom sam osjetila hladan mramor. Gdje smo?

On: Ostat ćeš ovdje neko vrijeme. Dok ne čujemo što Gospodar ima za reći.

Voldemort? Ali... zar on još uvijek misli da sam ja Lene? Kad bi mi barem skinuli povez da vidim gdje sam. I zašto mi ruke nisu vezane? To mi se činila kao stvar koju bi trebalo učiniti - vezati mi ruke. Pipala sam zidove. Pokušala sam naći neki otvor ili barem naslutiti gdje sam. Ali zid je bio gladak i nisu se razlikovale pojedinačne cigle. Zar je moguće da sam hodala do ovog mjesta, a da više nisam u Hogwartsu? Je li ovo možda Soba potrebe? Je li moguće da nisam osjetila aparaciju? Bila sam sve više prestrašena i sve više zbunjena.

Aase, saberi se!
Lene?
Da, Lene je, tko bi drugi bio? Hoćeš li pustiti mene van?
Neću. Već sam ti rekla.
Dobro, onda se snalazi sama. Kako god znaš i umiješ.

Tada sam čula škripu metalnih vrata.

Netko: Zašto joj niste skinuli povez?
On: Ispričavam se, Gospodaru. Odmah ću.

Čula sam korake. Netko je skinuo povez s mojih očiju. Nakon što sam se navikla na tamu, shvatila sam da se nalazim u nečemu vrlo sličnome tamnici. Visok, mršav muškarac (Gospodar) me promatrao. Kraj njega je stajao nešto niži čovjek, djelujući unakaženo, no bilo je premračno da bih mogla utvrditi na koji način.

Gospodar: Voldemortova kćer...

Nisam odgovorila. Što se na takvo što uopće ima reći?

Gospodar: Ili možda ne? Možda ti nisi Voldemortova kćer... možda pripadaš nekom drugom...
Ja: O čemu to govorite?
Gospodar: Zar si stvarno mislila da bi Voldemort imao djecu?

Počeo se smijati.

Ja: Lažete!
Gospodar: Pa što bih ja imao od toga?
Ja: Tko ste vi?!

Skinuo je kapuljaču.

Gospodar: Tko si ti?
Ja: Ja sam... Ja... Zovem se...

Nisam mogla izgovoriti svoje ime. Nisam znala zašto ni kako, no nisam mogla. Gospodar se osmijehnuo.

Gospodar: U ovoj sobi ne možeš lagati.
Ja: Vi ste rekli da možda nisam Voldemortova kćer. To je laž!
Gospodar: Nije. Možda jesi. Možda nisi. Tko to zna? Kako se zoveš?
Ja: Zovem se... Ja sam...

Aase, pusti me. Ako kažem Lene, to neće biti laž!

Ja: Ime mi je Lene. Lene Katherine Aase Riddle. Gdje sam?
Gospodar: U podzemnim tamnicama Hogwartsa.
Ja: Zašto sam ovdje?
Gospodar: Zato da oduzmem Voldemortu ono što je on davno oduzeo meni.
Ja: Što to?
Gospodar: Život njegove kćeri!

Mlaz zelenog svjetla promašio me tek za centimetar i napravio rupu u zidu. Vrata su ostala otvorena (bila su na kraju postorije). Potrčala sam. Izašla sam kroz vrata i otrčala što sam dlaje mogla.

Aase, gdje si ostavila štapić?

Nije odgovorila.

Aase?!
Lene!

Počela sam se okretati.

Ja: Zar smo se odvojile? Aase!
Aase: Ja nemam tijelo.
Ja: Gdje si?
Aase: Ne znam.

Čula sam kako se Gospodar i sluga približavaju.

Ja: Aase, moram dalje.
Aase: Ne ostavljaj me, Lene!

Rekla je to glasom punim očaja, sjete, nade. Nisam ju mogla ostaviti.

Ja: Aaase, uhvatit će me. Uhvatit će nas.
Aase: Ne ostavljaj me. Ne samu.

Zar je ovo osoba koja je ubila moju najbolju prijateljicu? Ovo preplašeno stvorenje koje govori kao da je moja mlađa sestra koja još uvijek ima noćne more o duhovima? Ne, nije mogla biti. To nije ona! Još uvijek sam osjećala Aase. Očito je na nju bačen Silencio. Nastavila sam trčati. Tražila sam stepenice. Moraju biti negdje.

Gospodar: Ne možeš pobjeći!

Napokon sam ih pronašla. Bile su crne i mjestimice ispucane, ali su u tom trenutku bile najljepši prizor na svijetu. Potrčala sam prema gore. Stepenice su bile duge i često su skretale. Počelo mi se vrtjeti u glavi od tolikih skretanja. Napokon sam stigla na vrh i prepoznala predvorje Hogwartsa. No ove stepenice iz predvorja nikad nisam primjetila. Pitala sam se vide li se iz predvorja.

Iz Velike dvorane je izašao učenik 7. godine. Aase ga je prepoznala.

Preuzela sam kontrolu. Andrew me primjetio i uputio mi zabrinut pogled. Bila sam zadihana i njemu sam djelovala prestravljeno.

Andrew: Aase? Jesi li dobro?

Kimnula sam. Ali polako sam se pitala kada će Gospodar doći. Uskoro sam čula povike. Gospodar je izašao iz tajnog prolaza.

Andrew: Što ti radiš ovdje?
Gospodar: Došao sam riješiti probleme neke gamadi.

Pogled mu je pao na mene.

Andrew: Aase nema nikakve veze s tim. Ti i tvoje glupe osvete. Zašto nas jednostavno ne pustiš na miru?
Gospodar: Zar se ne sjećaš što je on učinio nama? Zar tako brzo zaboravljaš? Zar se ne sjećaš svoje sestre?
Andrew: Ja pamtim Ellen bolje od tebe!!!
Gospodar: I svejedno te nije briga.
Andrew: Zašto ne ideš ubiti njega? Zašto moraš ubiti njegovu kćer? Njega to neće pogoditi, i sam to znaš!
Gospodar: Učinit ću ono što mislim da je najbolje.
Andrew: Neću ti dozvoliti.

Stao je pred mene.

Gospodar: Surađuješ s neprijateljem?
Andrew: Jedini neprijatelj ovdje si ti. A s tobom ne surađujem. Odlazi!

Gospodar se pakosno nasmiješio i kao da se istopio u zrak. Nestao je.

Andrew: Oprosti zbog ovoga. On zbilja nije normalan.
Ja: Poznaješ ga?
Andrew: To mi je otac.
Ja: Oh. A tko je Ellen?
Andrew: To je bila moja sestra. Bila je aurorica, starija od mene. Tvoj otac ju je ubio.
Ja: Žao mi je.

Odjednom me poljubio. Samo tako. Bez najave. Bez ičega. Samo me poljubio.

Tada se i to dogodilo. Zasjalo je neko svjetlo iz mene. Osjetila sam čudnovatu bol. Bila je jaka, ali gotovo da i nije boljela.

I onda sam ju ugledala. Lene Katherine Aase Riddle stajala je kraj mene u svom tijelu, a ja sam još uvijek bila u svojem. Odvojile smo se.

utorak, 19.02.2008.

Dyr dagbok (Dragi dnevniče)

Evo, za utjehu Coraxu što nije bilo prošli post
Znam da ide preko boxa. Neka, lijepo mu je

srijeda, 13.02.2008.

And they still look back to see if someone follows

Zakutna ulica

Hoćeš li me barem pustiti na Audreyn sprovod? Ipak smo bile najbolje prijateljice...
Ne, Lene! Preuzela bi kontrolu! Ne mogu ti vjerovati!

Bio je zadnji dan praznika. Šetala sam Zakutnom ulicom. Ljudi su me izbjegavali u širokom luku. Možda mi je tako bilo i draže. Ionako sam mrzila velike skupine ljudi.

Oko mene su prštale sitne pahuljice snijega. Polako mi je bilo dosta zime. Iako mi je bila najdraže godišnje doba, pahulje i hladnoća su mi polako išle na živce.

Tada sam ga ugledala. Bio je naslonjen na sivu zgradu. Nosio je crni kaput, traperice i marte. Gledao me. I smiješio se.



On: Zdravo.

Rekao je to tako lijepim glasom i tako blago kao da to govori nekome koga veoma voli, a ne strancu na ulici.
Pogledala sam iza sebe. Ljudi su užurbano hodali i gledali svoja posla. Djelovali su kao da ne vide ni mene ni njega.

On: Da, tebi govorim.

Prišla sam mu. I dalje nisam mogla vjerovati da se meni obraća.

On: Kako se zoveš?
Ja: Aase.
On: Pa, zdravo, Aase. Ja sam Andrew. 7. godina. Prebacili su me iz Durmstranga dan prije početka praznika.
Ja: Radio si gluposti?
Andrew: I da i ne.
Ja: Trebaš li nešto?
Andrew: Ne, zašto bih trebao nešto?
Ja: Pa, zvao si me...
Andrew: Zar bih trebao trebati nešto da bih pozvao lijepu curu da mi priđe?
Ja: Ja nisam lijepa cura...
Andrew: Jesi, Aase. Ti si veoma lijepa.
NN: Požuri, Andrew, moramo krenuti!
Andrew: Oprosti, moram ići. Ali vidjet ćemo se u školi. Ti si Slytherin, zar ne?
Ja: Da.

Mahnuo mi je i nestao među mnoštvom.

* * *

Hogwarts express

Vlak se zahuktavao. Bilo je vrijeme za povratak u Hogwarts. Sjela sam što sam bliže prozoru mogla i naslonila lakat na rub. Bila sam sama. Ali ne zadugo.

NN: Hajdemo ovdje. Ova cura je ionako Slytherinka, a nigdje drugdje nema mjesta.

Četa Draca Malfoya ušla je u moj odjeljak.

Malfoy: Bok. Ti si nova?
Ja: Ni najmanje.
Malfoy: Nisam te viđao prije?
Ja: Jer imaš oči samo za svoju bandu, smrtonoše i čistokrvne.
Malfoy: A ti nisi čistokrvna?
Ja: Oh, ja jesam. Ali moj otac nije.
Malfoy: Pa onda nisi ni ti.
Ja: Čistokrvna sam jer su mi roditelji čarobnjaci, Malfoy. To što to nije 1000 generacija unazad nije mi važno.
Malfoy: Ti si zagonetka. Stvarno jesi.
Ja: Ni ne znaš koliko si u pravu.

Znam, Corvus, nema norveškog .

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.